Nezaboravno putovanje na Novi Zeland

THERE IS ONLY ONE WORD FOR NEW ZEALAND – EPIC !

Prošlo je točno godinu dana, a u meni sve još zatreperi pri pomisli kako sam bosa trčala među krdom ovaca po rosnoj travi na ‘kraju svijeta’.

Stavila sam u zapisnik novih 13 sati, koliko nam je trebalo da bi iz Hong Konga doletjeli u Queenstown na južnom otoku. Udaljen 12 vremenskih zona od Hrvatske, zadnje je naseljeno kopneno područje na Zemlji. Pleme Maori s prostora Polinezije prvi su nastanili otok u 13. stoljeću, razvijajući svoju jedinstvenu kulturu. Nazvali su ga Aotearoa ili “Zemlja dugog bijelog oblaka”. Nizozemac Abel Tasman u 17. stoljeću prvi je Europljanin koji je otkrio dva otoka, da bi ih potom engleski pomorac i istraživač James Cook 1769. godine oplovio i preimenovao u New Zealand, koji nedugo nakon toga postaje britanska kolonija. Nakon što je na južnom otoku otkriveno zlato, Novi Zeland privukao je veliki broj britanskih doseljenika. Tako je i danas većinsko stanovništvo britanskog podrijetla, a engleski službeni jezik. Maori čine manjinsku skupinu i vrijedno nastoje očuvati svoju tradiciju i kulturu, a maorski jezik govori oko 130 tisuća ljudi, uglavnom na sjevernom dijelu zemlje. Na Novom Zelandu živi veliki broj Hrvata koji su se doselili početkom 20. stoljeća. Zanimljivo je da je upravo Hrvat, točnije Dalmatinac, prvi zasadio vinovu lozu i tako potaknuo vinsku industriju ove zemlje. Babich, Fistonich, Delegat samo su neka od najpoznatijih imena novozelandskih vina.

 

 

Široka prostranstva nepreglednih vinograda Otago, Marlborough, Martinborough, Gisborne regija, obilazak vinskih podruma, degustacije vina, ljubazni vinari kao i odlična hrana, samo su neki od razloga zašto vrijedi doživjeti Novi Zeland. Naša dobra hrvatska vina i 12-godišnji život u Francuskoj od mene su napravili pravog vinoljupca, pa je kušanje novozelandskih sorti bilo pravo zadovoljstvo. Shiraz, Pinot sivi, Pinot Noir, Chardonnay, Riesling i, meni najomiljeniji, Sauvignon Blanc, najraširenije su sorte grožđa ove zemlje.
Moj favorit “SEV”, kako ga skraćeno zovu, fantastično je vino citrusnog okusa, visoke kiseline jer grozdovi zriju u najhladnijim vinogradima južne hemisfere. I svaki put me osvježi i super razveseli. Zanimljiva činjenica je da, iako se Hrvatska relativno kasno pojavljuje na svjetskoj vinskoj karti, desetljećma unazad najpoznatija i vodeća vina Australije i Novog Zelanda bila su ona proizvođača hrvatskog podrijetla (BABICH, NOBILO, YUKIC, BRAJKOVICH, DELEGAT, VILLA MARIA).

U zemlji koja broji 4,8 milijuna ljudi, 40 milijuna ovaca i 20 milijuna krava, posebno sam zapamtila njihovo geslo koje glasi: “Ako voziš bolji auto od mene, ne znači da si i bolji čovjek od mene”. I zaista je tome tako. Opuštenost je jedna od glavnih karakteristika Novozelanđana, do te mjere da ćete vidjeti bose ljude i po supermarketima. Klanjanje modnim dizajnerima i isticanje brendova tamo ne postoji. Posvuda smo uglavnom nailazili samo na dućane kvalitetne sportske te komotne i praktične odjeće (naravno, to ne vrijedi za najveći Auckland i glavni grad Wellington), kao i gomile dućana s proizvodima od merino vune, trgovine zdravom hranom i super popularnim Manuka medom.

Na trenutke sam imala osjećaj kako se cijela nacija bavi samo sportom. Imaju zaista odličnu ponudu sportsko-adrenalinskih aktivnosti. Tako je, na primjer, prvi Bungie Jumping nastao na Novom Zelandu u Queenstownu, kao i neki drugi ekstremni sportovi. Ipak, nisu oni samo sportaši. Novozelađani jako vole jesti, vole vina i pivo, vole se družiti, izlaziti i srčano pratiti rugby i cricket, a ono po čemu se najviše ističu su uljudnost i jednostavnost. Lokalci kažu kako ne znaju tko im vodi državu, toliko su im teme o politici i religiji nebitne, o tome se gotovo uopće ne razgovara. Na mene su ostavili dojam kao totalno cool nacija. Vole tetovaže i prilično su kreativni. Što i ne čudi ako znamo kako su se prve tetovaže pojavile na Polineziji, kako bi se plemena razlikovala jedna od drugih. Maorska kultura utjecala je i na bijelu rasu, tako da su mnogi svoja tijela ukrasila tetovažama.

Novi Zeland sređena je i sigurna zemlja, visokog standarda, odličnog zdravstvenog sustava, ali turistima je iznenađujuće skupa. Unatoč svojoj odvojenosti od ostatka svijeta, moj je dojam kako se na Novom Zelandu vodi kozmopolitski i suvremeni stil života.

Južnim smo otokom, lijevom stranom ceste, putovali kamperom 9 dana. Fenomenalno iskustvo. Ponajprije zato što je južni otok gotovo nenaseljen, doslovno se možete voziti satima sami po cestama, potpuno nijemi od prirodnih ljepota koje se nezaustavljivo prostiru oko vas, uz uzdahe ajmeeee, wooooooow, zatekla sam se i kako plješćem, ne znam kome, valjda Onome gore, očiju širom otvorenih od ljepote prizora koji su nas okruživali. Seoska gospodarstva, prelijepi gradić Queenstown s poznatim skijalištima, odlični restorani u gradiću Wanaka na istoimenom jezeru, ledenjaci Fox i Saint Josef koji su pod Unescovom zaštitom i polako nestaju, otapajući se iz dana u dan, urnebesni valovi koji se lome na Pancake rocksu na zapadnoj obali, Kaikoura i nezaboravno plivanje sa sivim delfinima u ledenom Pacifiku, promatranje tuljana, lociranje kitova iz aviona, Christchurch i posjet pingvinima i centru Anctarctica odakle kreću letovi za Scott Bazu na Antartici, Badnja noć u malenoj kamenoj crkvici na jezeru Tekapo gdje sumrak pada poslije 22 sata, azurno plavo jezero Pukaki, kušanje savršenog lososa, oštriga, još finijeg bijelog vina s južne hemisfere itd…itd… samo su neke od  urezanih uspomena i ljepota koje izdvajam s južnog otoka.

Nakon toga, avionom smo se prebacili na sjeverni otok i putovali rent a carom. Posjet selu Maora, żivom gejziru u Rotorui, Hobbit movie set-u, beskrajni vinogradi, hot water bech i još mnogo toga, vrijedi svake milisekunde naše odluke da odemo na Novi Zeland, a kad pomislim što sve nismo stigli obići, dođe mi da odmah kupim nove avio karte.

 

 

The Green Dragon pub, most, mlin, 44 rupe hobita, vrtovi….sve je tu, sve je tako stvarno. Proplanci kojima su jurcali vilenjaci, Bilbo, Frodo i ostali hobiti, smješteni su na staroj farmi u Shireu iliti Hobbitonu u regiji Waikato.
Danas, nakon putovanja Novim Zelandom, jasno mi je zašto je Sir P. Jackson odabrao ovu zemlju kao savršenu lokaciju za snimanje svojih mega hitova.

Kamper je odličan izbor za putovanje i uživanje u slobodi planiranja. Ne razmišljate gdje ćete koju noć prespavati, hoćete li stići na odredište prerano ili prekasno, jeste li uopće rezervirali smještaj, koji je na južnom otoku zapravo vrlo oskudan. Zaustavljanje na ‘divlje’ je kažnjivo, pa smo noćili u odlično opremljenim kampovima kojih je mnogo, kao i krajolika namijenjenih kamperima. Tijekom naše novozelandske avanture, samo smo jednom proveli dvije noći na istom mjestu, jer ako želiš što više vidjeti, moraš se i konstantno kretati, pa smo iz dana u dan boravili na drugom mjestu i uživali u ljepotama prekrasnog krajolika.
Zemlja je vrlo sigurna, a kako je otok izoliran ni opasne životinje ni insekti nisu ga uspjeli naseliti. Kiwi je endemska ptica s Novog Zelanda, rijetko se viđa jer šeta noću, a danju spava. Ujedno Novozelanđani se nazivaju Kiwijima i govore kiwijski engleski, iako razumljiv, malo je izobličen i s jakim akcentom.

Božja umjetnost na Novom Zelandu, njihovo veliko poštovanje prema čovjeku kao i ostale prirodne ljepote za koje nam je naša avantura od 18 dana bila prekratka, razlozi su zbog kojih mu se opet želim vratiti.

 

Tijana Piljan Maretić

Putuj sa mnom

Mama, supruga, ambasadorica hrvatskih proizvoda za Aziju s adresom u Hong Kongu, praktikantica yoge, zaljubljenica u putovanja i mjesta na kojima još nikada nisam bila.

WordPress Ads